U narodu se od davnih vremena koriste brojni pripravci, najčešće biljnog porijekla s precizno proučenim saznanjima o njihovom djelovanju na ljudski organizam. Mumyo je jedna takva kompleksna tvar koja regenerira svaki dio ljudskog organizma. Kada se ljudi po prvi put susretnu sa Mumyjom obično pomisle kako je ljekovita smola dobila ime po balzamiranim tijelima u starom Egiptu. No istina je ustvari suprotna. Iskopavajući egipatske grobnice, arheolozi su vrlo brzo spoznali da su tijela mazana s crnom smolom ili Mumyjom te su im tako i nadjenuli ime „mumije“. Riječ mumyo zapravo znači – “štiti od bolesti” i ima mnogo raznih oblika ovisno od govornog područja. Tako možemo susresti sljedeće sinonime za gorski balzam: mumio, mumie, mumijo, mumijon itd. U Indiji i Pakistanu široko se koristi naziv shilajit, što u prijevodu znači “razarač bolesti”. U različitim govornim područjima davana su mu različita imena, koja su sva označavala neku vrstu izlučevine brda kao: sok planine, suze planine, krv planine i sl.
Postoje brojne legende o otkriću crne smole ovisno o područjima na kojima je otkrivana. Mumyo su kroz povijest koristili i proučavali mnogi čuveni liječnici i znanstvenici. Hipokrat i Galen proglasili su Mumyo panaceom odnosno ljekovitom tvari koja liječi i pomaže kod gotovo svih bolesti. Prema dostupnim pisanim dokumentima još je Aristotel ispitivao djelovanje Mumyo preparata na ljudima i bilježio različite načine njegove uporabe. Čuveni perzijski liječnik i filozof Avicena nazvao ga je savršenim, kompleksnim spojem i utrljavao ga je s jednim biljnim uljem kao sredstvo protiv bolova kod iščašenja, prijeloma, padova i kontuzija, pareza živaca lica, raznih vrsta prišteva, a liječio je njime angine i upale dišnih putova. Jedan drugi perzijski liječnik u svojoj knjizi „Riznica lijekova“ iz 18. stoljeća piše da Mumyo djeluje pozitivno na živčani sustav, poboljšava rad srca i krvotoka, a posebno dobrim se pokazao u liječenju želuca, crijeva i hemoroida. Nadalje izvještava o uspješnom liječenju mnogih ženskih bolesti, nesanice i osobito koštanih fraktura. On preporučuje uporabu s medom, mlijekom ili uljem iz koštica breskve. Mumyo se koristi u liječenju brojnih tegoba već tisućama godina, a od prošlog stoljeća predmet je brojnih i opsežnih kliničkih i eksperimentalnih ispitivanja.
Sustav tradicionalne indijske medicine Ayurveda, Mumyo tisućama godina koristi kao najsnažnije prirodno ljekovito sredstvo te ga smatra za najjači od deset postojećih rasajana odnosno super revitalizatora organizma. Mumyo se nalazi u gotovo svim složenim ayurvedskim ljekovitim pripravcima.
U bivšem Sovjetskom Savezu Mumyo je mnogo godina bio obavijen velom tajne. Zbog ograničene količine najkvalitetnijeg Mumyja, vlasti su ga bile proglasile važnim strateškim materijalom koji je potom bio dostupan za uporabu samo tzv. elitama – političarima, vrhunskim sportašima, pilotima, astronautima itd. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Mumyo je u Rusiji i ostalim republikama bivšeg SSSR-a, postupno tijekom zadnjih dvadeset godina postao dostupan širokim masama koje su ga prihvatile tako da danas gotovo da i ne postoji netko tko ne zna za Mumyo te ga stalno ili povremeno ne koristi!
U Tian Shan gorju Kirgistana općenito najkvalitetniji Mumyo na svijetu, nalaze specijalno obučeni skupljači na visini od 4000 m. Sirovi Mumyo nalazi se u pukotinama pećina i spilja, kako na tlu tako i na svodovima. U posljednjih stotinu godina znanstvenici su vodili velike rasprave o porijeklu Mumyja te procesu njegovog nastajanja. Postojale su mnoge razne teorije te biološke i geološke prosudbe. No svim nalazištima Mumyja zajedničko je da su locirana na velikim visinama, intenzivno obasjana sunčanim zrakama u uvjetima vrlo čistog zraka, okružena velikim bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta. Zato je donedavno bio prihvaćen ovdje naveden kompromisni opis ruskog stručnjaka Djenchrova koji je Mumyo predstavio kao: “kompleks visoko molekularnih, mineralnih produkata izmjene tvari aerobnih mikroorganizama, nastalih u procesu truljenja biljnih ostataka, lišajeva i smola iz korijena jele, omorike i bora.“ Zastupljenost pojedinih vrsta organskih ostataka prilično varira. Uglavnom je dominantan udio biljnih ostataka, ali ovisno o vrsti „mineralne smole” mijenja se i odnos biljnih i životinjskih komponenti. Uvijek je u njemu izražena specifičnost flore i faune pojedinih podnevlja. Jedinstvena biološka aktivnost Mumyo preparata temelji se na humusnim tvarima. Humus odnosno neživa organska tvar u zemlji – predstavlja svojevrsni „rezervoar života”. On sadrži „besmrtne” ostatke organizama koji su nekada živjeli, a koji su postali gorivo za one koji sad žive. Molekule humusnih supstancija predstavljaju i svojevrsne „baterije,” koje čuvaju solarnu energiju. Tu energiju biljke su akumulirale tijekom fotosinteze, odnosno sinteze kemijskih spojeva s pomoću sunčeve energije i biljnog klorofila. To je put kojim se solarna energija uvodi u biokemijske cikluse zemlje. Dobro je spomenuti i neka druga mišljenja i porijeklu preparata Mumyo. Naime, manje upućeni odnosno neznanstveni krugovi su znali spekulirati npr. da je Mumyo fosilizirani pčelinji vosak te čak da potiče od izmeta nekih životinja koje žive u tim predjelima!
KONAČNO OTKRIVENA TAJNA PORIJEKLA MUMYA
Najizglednija teorija, s najviše relevantnih znanstvenih dokaza o nastanku Mumyja je ona koju je nakon 30 godina iscrpnih istraživanja u knjizi: „Shilajit in Perspective“ (Mumyo u perspektivi) objavio profesor Ghosal s New Delhijskog univerziteta. On nepobitno dokazuje da je Mumyo pretežito morskog porijekla i da je star između 65 i 400 milijuna godina. Naime, u to davno doba zemljine geološke evolucije, na mjestu današnjeg visokog gorja srednje Azije, nalazilo se more. U tome „pramoru“ pretežiti stanovnici su bili morski beskičmenjaci Amoniti čije mnogobrojne odlično očuvane fosilne ostatke redovito nalazimo na tim područjima. Ostaci uginulih amonita milijunima godina su se taložili na dnu mora te naposljetku zajedno s ostalim biljnim materijalom „procurili“ u sedimentne stijene gdje je dugotrajnom međusobnom biološkom i geokemijskom interakcijom svih tih materijala nastao Mumyo! U toj interakciji najveću ulogu su odigrali djelovanje mikroorganizama i visoki pritisak kojem je bio izložen „građevni“ materijal Mumyja. U međuvremenu, kontinenti su se razdvojili, more je nestalo, a postupno nastalo visoko gorje na tome području. Priča o nastanku Mumyja uvelike je i priča o nastanku same zemlje onakvom kakvom je danas poznajemo. Sa svojom ekipom najboljih znanstvenika Indije te najnaprednijim analitičkim tehnikama, profesor Ghosal je između mnogobrojnih djelatnih tvari u Mumyju, identificirao onu najvažniju koja je većinom zaslužna za poznato i specifično „čudotvorno“ djelovanje gorske smole. To je jedinstveni lipoprotein pod nazivom Dibenzo-α-piron kromoprotein (DCP) koji nesumnjivo potiče upravo od tih prastanovnika mora – amonita.